štiklom u čelo
tek sad otkrih da mi je vraćen pristup akauntu. hvala administracijo blogera. puno vam hvala.
dakle, vraćamo se na eraseandrewind.blogger.ba, a ovaj akaunt ostavljamo za svaki slučaj.
taman na vrijeme, dok mi prsti još uvijek mahinalno ukucavaju erase....
Mira P. je uvijek bila u sred spremanja. šišti joj pretis, mašina ispušta prljavu vodu u kadu, u sobi nabacano brdo veša za peglanje, a ona uvijek zapuvana, uvijek u poslu.
moja mama je kuću održavala uz veliku pomoć nas djece. kada dođe sa posla sve je čeka na svom mjestu. suđe oprano, sto postavljen, pospremljeni kreveti, prostrt veš, usisano i obrisana prašina. velika spremanja je radila vikendom i sistematski.
Mirjana D. je po hodniku širila sivonjav veš, ali se za kuću nije moglo reći ni da je uredna, a ni da nije. imala je jedan od onih opojnih stanova sa masivnim namještajem, klavirom i slikama. tu je vrijeme stajalo, a prašina sarađivala, pretpostavljam.
i to su bila tri stana na našem spratu u kojima sam odrastala.
danas, dok se ubacujem u mod spremanja kuće, razmišljam koja sam ja. gdje sam u periodnom sistemu urednosti, ako sistem napravim od meni poznatih kuća.
mogu samo reći - kakvo gubljenje vremena. mogu dodati da je životinja dobar stimulans, ali svejedno, sem rijetkih situacija kad se kroz spremačinu dobro isfuram, spremanje nikad nije moja aktivnost ov prefrns.
u muzgama i smeću vidim šta sam jela, pila, kakve mi je boje piša bila. suočavam se sa prošlim trenucima za koje nema nikakve potrebe. kad pronađem vatu od prašine ispod kreveta, uvijek me malo prepadne pomisao da bi nas sve, mila moja, ivenčali prekili snjegovi, ruzmarin i praš, i da za to uopšte ne treba onoliko vremena koliko mislimo.
nekad se zgrozim neke neočekivane fleke na neočekivanom mjestu. niko nije jeo džem u špajzu ni jeo supu u krevetu. ili bar mislim da nisam :)
uvijek se umorim, i isprljam. istinski sam zadovoljna samo onda kad uspijem sve srediti u jednom danu. to se, sa ovoliko stvari, nikad ne dešava.
nadam se da Ljubica K. ne služi nikome kao oličje rusvaja. in maj difens rečeno, da ikako mogu, živjela bih gola u šumi. ajm duin maj best.
ovaj post posvećujem snaji, nevjerovatnoj ženi i mom favoritu :)
